
Harry James
0
2001
400
Što se dogodilo kada Internet postane prevelik za Internet? 12. kolovoza došlo je do širokog poremećaja za internetske korisnike širom svijeta, jer su višestruki internetski usmjerivači postali žrtva ozbiljnog problema s upravljanjem internetskim prometom, u danu koji je postao poznat kao "512K dan".
Pogođeni korisnici vidjeli su drastično povećana vremena pinga, pri čemu se mnoge web stranice ne učitavaju u potpunosti.
Do problema - koje se dugo predviđalo - nastalo je zbog tablice koja se koristila za upravljanje načinom dolaska do određenih IPv4 adresa prekoračenja granice od 512.000 ruta. To je rezultiralo starijim usmjerivačima koji i dalje koriste glavni davatelji internetskih usluga kako bi doživjeli preplave memorije i pad sustava, a korisnici se nakon toga suočavaju sa stankama i problemima performansi..
Pogođeni davatelji internetskih usluga - koji uključuju BT, Comcast, AT&T, Sprint i Verizon - svi su izvijestili o ozbiljnim poteškoćama u vezi s performansama za neki dio utorka, a neke su web hosting tvrtke srušene izvan mreže..
Zanimate koliko su detaljniji podaci o onome što je propalo '512K dan'? Pročitajte za više informacija.
Protokol graničnog prolaza i ti
Kada posjetite bilo koju web stranicu, skloni ste upisivanju imena domene. To su razumljive adrese koje omogućuju pristup web mjestu bez ručnog upisivanja IP adrese u vaš web preglednik. Od tamo vaše računalo pretvara ga u numeričko - alfa-numeričko, u slučaju najnovije generacije IP adrese IPv6 i Coming ARPAgeddon [Tehnologija objasnjena] IPv6 & Coming ARPAgeddon [Tehnologija objasnjena] - IP adresa, što je gotovo kao telefonski broj web stranice koju želite posjetiti.
Od tamo vaše računalo mora shvatiti kako pristupa toj web stranici. Ako ste ikada prije upotrebljavali aplikaciju Traceroute, znat ćete da kad posjetite web mjesto, vaše računalo nema direktan pristup tom poslužitelju. Umjesto toga, paketi koje vaše računalo šalje kreću u neobično putovanje kroz više poslužitelja i više zemalja prije nego što konačno stignu na svoje odredište.
Srećom, puno toga se planira unaprijed. ISP-ovi u cijelosti pohranjuju rute do blokova IP adresa u svojim usmjerivačima visokih performansi. To su fenomenalno snažni, fenomenalno skupi uređaji. Oni sadrže ono što se najbolje može opisati kao internetsku mapu na njihovoj internoj pohrani i omogućavaju kućnim i poslovnim korisnicima pristup globalnom internetu. Ovo nisu kutije za vrtove Linksys.
Ova internetska karta pohranjena je u tablici protokola graničnog prolaza (BGP). Davatelji internetskih usluga uvijek su mogli dodati nove rute u BGP tablicu, a to se globalno dijeli u svim ISP-ovima. Uvijek kada se doda nova ruta, zajednička tablica usmjeravanja automatski se ažurira kako bi odražavala tu promjenu. To također znači da kad jedna strana koja ima pristup BGP tablici pogriješi, to utječe na svakog korisnika.
Možda najzloglasniji primjer toga bio je 2008. godine, kada je Pakistan Telecom blokirao YouTube kao odgovor na sudsku odluku. Napravili su pogrešan izračun s obzirom na to kako će blokirati web lokaciju, a na kraju su napravili promjenu u BGP tablici koja se širila širom svijeta, a blokirali su je za sve.
Usmjerivači koji se koriste za ugošćavanje BGP tablica imaju prostor za pohranu posebno izdvojen za tu svrhu. Ona se mjeri u smislu ruta, s time da je zadana granica umjetno uspostavljena na 512.000 ruta za IPv4 adrese, uz dodatnih 512.000 ruta za IPv6 adrese IPv6 i Coming ARPAgeddon [Objasnjena tehnologija] IPv6 i Dolazeći ARPAgeddon [Objasnjena tehnologija]. Iako su mnogi predviđali povećanje tablice BGP-a većim od 512K ruta već godinama, nikada nismo sasvim došli do prekoračenja tog ograničenja. Dodijeljena veličina bila je više nego dovoljna. A onda odjednom, nije.
Dakle, što se dogodilo?
Nekoliko stvari, stvarno. Prvi - i najočitiji očigledan problem - bio je s samim davateljima internetskih usluga. Godine nedovoljnih ulaganja rezultirale su mnogim zastrašujućim usmjerivačima. Ti bi uređaji trebali upravljati prometom milijuna korisnika, a ipak su se našli nespremni za puno predviđenu prekretnicu u veličini BGP stola.
Drugi je problem bio sa vrstom adrese koju koristimo za jedinstvenu identifikaciju poslužitelja na Internetu. Donedavno smo gotovo isključivo koristili IPv4 adrese IPv6 nasuprot IPv4: Trebate li se brinuti (ili raditi nešto) kao korisnika? [MakeUseOf objašnjava] IPv6 vs. IPv4: Trebate li se brinuti (ili raditi nešto) kao korisnika? [MakeUseOf Explains] U posljednje vrijeme dosta se pričalo o prelasku na IPv6 i kako će to donijeti puno koristi Internetu. Ali, ove se „vijesti“ neprestano ponavljaju, jer uvijek ima povremenih…, od kojih je dostupan konačan iznos. Iscrpljenost ovog bazena godinama nas nadima i pronašli smo brojne besprijekorne odgovore na ovaj problem..
Jedna od tehnika koja se koristi za ublažavanje nedostatka ovih adresa kreirana je od strane Internet Engineering Task Force (IETF). Agresivno su koristili tehniku nazvanu Classless Inter-Domain Routing (CIDR), koja je učinkovito „podmrežila“ IP adresni sustav i učinkovitije raspodijelila broj dostupnih IP adresa. To je pomoglo ublažavanju iscrpljenosti tih IP adresa, ali to je imalo i druge nenamjerene posljedice. Naime, BGP stol se fragmentirao i natekao u neupadljivu količinu, približavajući dan 512K.
I tada moramo prihvatiti da je Internet žrtva vlastitog uspjeha. Više korisnika, više web stranica i više davatelja internetskih usluga rezultiralo je više ruta za mapiranje. Više ruta za mapiranje znači veću tablicu BGP-a. Veća tablica BGP znači ... Pa, imate ideju.
Što je učinjeno?
U dobrobit davatelja internetskih usluga, problem su riješili fenomenalno brzo. U međuvremenu su stvoreni neki učinkoviti (iako ružni) pravci koji osiguravaju najkraći prekid rada. Umjetna ograničenja na tablici usmjeravanja BGP-a brzo su povećana, a stariji hardver koji fizički ne može podnijeti povećanu veličinu tablice za usmjeravanje bit će isključen i zamijenjen novijim hardverom..
Prekriženi prsti možda se dugo i dugo nećemo morati suočiti s drugim '512K danom'.
Jeste li bili pod utjecajem poremećaja??